Oduvijek sam je "osjećao" preko tri stvari; pogleda, mirisa i dodira. Sve tri su se ispreplitale na način da se, izostavljanjem bilo koje, ruši kula od karata... barem je na mene to ostavljalo takav utisak. Međutim, željela je da me nauči da "živim" drugačije... da u nedostatku jedne stvari, iz druge dvije izvučem maksimum i popunim prazninu svojom maštom.
Ostali smo ona, ja i prekrivač. Nisam joj vidio ni obrise. Stavio sam svoju ruku njoj na lice i prelazio preko njega spuštajući se ka vratu. Čuo sam samo disanje. Ruka je pravila zaokret na dnu vrata penjući se do ramena. Osjetio sam kako se lagano stresla uz poznato "ssss" koje joj je prešlo preko usana. Nadlaktica je bila jedan dug put... ali, nisam želio da žurim. Gledao sam je dodirom. Vjerujte mi, to je isuviše težak poduhvat kada ste u apsolutnom mraku. Nakon dugog puta, došao sam do lakta što je značilo da na slici nje, koju sam usputno kreirao, dodajem blagi prevoj. Njen miris sam mogao, tek tada, da doživim na pravi način. Tako istančan i jak dopirao je do mene, a ja uživao sa svakim novim udisajem. I podlaktica je preživjela analizu te sam došao do kraja njene ruke. Shvatio sam da na ruci ima "manu"... to je bio razmak između prsta. Popunio sam to svojim prstima i tek tada ništa nije nedostajalo. Nasmiješila se.
Približila je svoje lice meni i, kad smo bili tik jedno uz drugo,...
Mislim da je ostatak priče suviše intiman. Možda nastavak nikome nije zanimljiv, ali nama je sve. I nekad je najbolje ostariti sa trenucima koje samo vas dvoje znate. U protivnom, ne bi ni približno toliko bili vrijedni.
0 comments:
Post a Comment