I u njemu, možda, ima puno svjetova... a možda i ne.
Ali, svi ipak poznajemo bar jedan svijet... naš svijet.
I na tom svijetu je puno nas, ljudi... veoma puno. I svi ti ljudi znaju za taj svijet... naš svijet.
A samo dvoje, od svih tih ljudi... samo dvoje poznaju još jedan svijet... unutar tog.
I niko više ne zna za taj drugi svijet. Mogu samo čuti o njemu...
...a oni koji čuju, ne vjeruju. I neka...
A taj drugi svijet... To je svijet pod jednim malim zelenim kišobranom, na jednoj maloj smeđoj klupi... i u tom svijetu vlada savršena skladnost.
Kada je okolo kiša, u tom je svijetu suho; kada je okolo hladno, u tom je svijetu toplo...
Kada je okolo ništa u tom je svijetu sve...
I žao mi svih onih koji ne vjeruju...
A zavidim njima dvoma... koji znaju.
0 comments:
Post a Comment