"Pogledam oko sebe i šta vidim?! Ono što vidim nimalo mi se ne sviđa. Računarska tehnologija napreduje nevjerovatnom brzinom a mi nemamo adekvatan plan kako da tome stanemo u kraj i vratimo svijet istinskim prirodnim vrijednostima, a ujedno čovječanstvu zadamo jedan veliki udarac i osvetimo se za to što nas stoljećima gaze i ubijaju ne pridodajući tome veliku pažnju. Mislim da je dosta toga!
Nedavni gubitak našeg vrijednog člana prevršio je svaku mjeru. Godinu dana se borio, odupirao se operativnom sistemu, odupirao se svim aplikacijama... obitavao na desktopu naše žrtve u vidu nepostojećeg fajla izazivajući gnjev vlasnika računara i spremajući se za veliki udarac da bi na kraju podlegao pritisku najsavremenjieg softwerskog rješenja te dao život za našu misiju. Izbrisan je, ali je ostao u našim srcima i mislima.
Svi se sjećamo hrabrih pionira ovog našeg plana. Svi se sjećamo davne1955. kada su krv prolila naša dva priznata člana iako, moramo priznati, zadatak nije bio nimalo lagan. Prvi pionir je trebao da uđe u glavni kondenzator na Eniacu, izazove kratki spoj i svojim vriskom da znak drugom pioniru da dokrajči preostale dijelove kondenzatora gazeći po njima najučinkovitijim ljudskim oružjem za masovno uništenje naše populacije -ljudskim cipelama. Ima li boljeg načina za nanošenje poraza neprijatelju, od korištenja upravo njegovog oružja?! Činilo se da nema sve dok, zbog zapetljaja pertli u ključnom trenutku, zadatak nije propao, a žrtvovanje prvog pionira postalo uzaludno. Očito nismo još najbolje ovladali cipelama, te nismo naučili da kontrolišemo to nevjerovatno oružje... a svi znamo onu poznatu"Power is nothing without control".
Je li želimo da nam se to ponovi?! Je li želimo da nam te male nespremnosti upropaste planove?! Zar smo toliko nesposobni... Ovakve stvari trebaju da nas nauče i osvjeste, i učine nas još spretnijim za taj veliki poduhvat.
Dakle, drugovi i drugarice, ujedinimo se i dokrajčimo tehnologiju!"
(A sada minuta šutnje za naše žrtve)
0 comments:
Post a Comment