Nisam. Ne, nisam, i dosta vas je više.
Nisam ja taj koga tražite. Taj je davno otišao. Ostao sam ja. Pustite me i odlazite. I zatvorite vrata prilkom izlaska.
Vrataaa...
Ma da... Ko mene sluša.
Ma nek' stoje vrata, bolje je ovako... Treba da se malo prozrači. Ili ipak da ih zatvorim. Ma razmislit' ću o tome kasnije, nemam sad vremena. Moram razmišljati o onome što sam trebao prije par dana.
O čemu sam ono trebao razmišljati?
Pa da, zapisao sam to negdje. Idem da pronađem.
Gdje sam ostavio taj papirić? Ili sam to zapisao u nekoj knjizi, na zadnjoj strani? Ili na prednjoj!?
Da pitam njega.
Gdje je on, sad je bio ovdje.
Pa gdje je sad otišao po ovakvoj kiši. Pljusak. Bolje da je ostao.
Ma neka je otišao, da malo odmorim. Ili da ga zovem, da mi ne bude dosadno.
Ma ne. Imam puno posla, samo bi smetao.
Ah...
Tu si.
Sad sam bio kod fotelje, valjda te nisam vidio.
Jah, trebao si mi za nešto, ali ne znam sad... Ali ne žuri ti se, sjedi. Samo pređi za stolicu, to je moja fotelja. Ti sjedi, ja moram da nešto završim. Nešto oko... Ma to je tajna. Ne smijem ti reći. Radim na jednom velikom planu. Toliko ću ti reći, a ostalo, kad dođe vrijeme.
Osvjetljenje.
To mi treba, mračno je. A u mraku se ne može razmišljati. Ne, u mraku se ne može čitati, a za razmišljanje... tu mi treba pogodna temperatura. Hladnije ili toplije?
Je l' bitno!?
Nemam pojma, idem malo da odspavam.
Nisam ja taj koga tražite. Taj je davno otišao. Ostao sam ja. Pustite me i odlazite. I zatvorite vrata prilkom izlaska.
Vrataaa...
Ma da... Ko mene sluša.
Ma nek' stoje vrata, bolje je ovako... Treba da se malo prozrači. Ili ipak da ih zatvorim. Ma razmislit' ću o tome kasnije, nemam sad vremena. Moram razmišljati o onome što sam trebao prije par dana.
O čemu sam ono trebao razmišljati?
Pa da, zapisao sam to negdje. Idem da pronađem.
Gdje sam ostavio taj papirić? Ili sam to zapisao u nekoj knjizi, na zadnjoj strani? Ili na prednjoj!?
Da pitam njega.
Gdje je on, sad je bio ovdje.
Pa gdje je sad otišao po ovakvoj kiši. Pljusak. Bolje da je ostao.
Ma neka je otišao, da malo odmorim. Ili da ga zovem, da mi ne bude dosadno.
Ma ne. Imam puno posla, samo bi smetao.
Ah...
Tu si.
Sad sam bio kod fotelje, valjda te nisam vidio.
Jah, trebao si mi za nešto, ali ne znam sad... Ali ne žuri ti se, sjedi. Samo pređi za stolicu, to je moja fotelja. Ti sjedi, ja moram da nešto završim. Nešto oko... Ma to je tajna. Ne smijem ti reći. Radim na jednom velikom planu. Toliko ću ti reći, a ostalo, kad dođe vrijeme.
Osvjetljenje.
To mi treba, mračno je. A u mraku se ne može razmišljati. Ne, u mraku se ne može čitati, a za razmišljanje... tu mi treba pogodna temperatura. Hladnije ili toplije?
Je l' bitno!?
Nemam pojma, idem malo da odspavam.